Kroz historiju, žene i djevojke su se suočavale sa bezbrojnim izazovima i nepravdama. Prisjetimo se samo nekih od žena koje su prevazišle probleme, srušile barijere i promijenile svijet.
Susan B. Anthony
Odrasla u porodici sa jakim osjećajem za socijalnu pravdu i aktivizam, Susan je postala zagovornica ženskog prava glasa, ženskih imovinskih prava i ukidanja ropstva. Iako 1872. godine nije mogla legalno glasati, 19. amandman je 1920. godine nazvan amandmanom Susan B. Anthony.
Dr Elizabeth Blackwell
Elizabeth je bila prva žena koja je dobila diplomu iz američke medicinske škole. Sa sestrom Emily i doktoricom Marie Zakrzewska, 1856. godine otvorila je ambulantu za žene i djecu u New Yorku.
Marie Curie
Rođena u Varšavi, Marie je postala prva žena profesorica fizike na Fakultetu prirodnih nauka u Sorboni 1906. godine. Magistrirala je fiziku i matematiku i bila prva žena sa zvanjem doktora nauka. Bila je i prva osoba koja je osvojila dvije Nobelove nagrade.
Majka Tereza
Porijeklom iz Makedonije, Majka Tereza je bila katolička monahinja. Osnovala je Red misionara milosrđa, rimokatoličke zajednice žena posvećenih pomaganju bolesnima i siromašnima. Među mnogim drugim počastima, Majka Tereza je nagrađena Nobelovom nagradom za mir 1979. godine za rad u borbi za prevazilaženje siromaštva i nevolja.
Anne Frank
Rođena je u Frankfurtu, a njena porodica se preselila u Amsterdam kada je imala četiri godine zbog široko rasprostranjenog antisemitizma u Njemačkoj. Kada su nacisti okupirali Holandiju, njena porodica je poslata u koncentracione logore. Samo nekoliko sedmica prije završetka rata, Anne je umrla 1945. godine u logoru u Njemačkoj. Njen posthumno objavljen ratni dnevnik, bio je prikaz holokausta, koji je ubrzo postao klasik ratne književnosti.
Ellen Johnson-Sirleaf
Na predsjedničkim izborima 2005. godine, Ellen postaje prva predsjednica države u istoriji afričkog kontinenta i druga crna predsjednica u svijetu.
Wangari Muta Maathai
Wangari je bila kenijska naučnica, profesorica i politička aktivistica. Bila je prva žena u Centralnoj Africi koja je stekla doktorat i zaslužna je za osnivanje pokreta „Green Belt“ koji teži osnaživanju žena kroz građansko obrazovanje i upravljanje životnom sredinom. Zbog rada na održivom razvoju, demokratiji i miru, postala je prva afrička žena koja je dobila Nobelovu nagradu za mir.
Aung San Suu Kyi
Aung San se uključila u politiku i aktivizam nakon što je bila inspirisana nenasilnim kampanjama američkog vođe za građanska prava Martina Lutera Kinga i Mahatme Gandija. Tokom velikih političkih nemira u Mjanmaru 1988. godine, organizovala je skupove za mirne demokratske reforme i slobodne izbore. Demonstracije su brutalno potisnute od strane vojske, a ona je stavljena u kućni pritvor. Aung San je jedna od najistaknutijih političkih zatvorenika na svijetu, koja je bila u kućnom pritvoru skoro 15 godina. Dobila je Nobelovu nagradu za mir 1991. godine za svoju posvećenost mirnom otporu.
Shirin Ebadi
Shirin je iranska advokatica, aktivistkinja za ljudska prava i prva žena sudija u Iranu. Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 2003. za pionirske napore za demokratiju i ljudska prava, posebno žena, djece i izbjeglica. Ona je prva iranka i prva muslimanka koja je osvojila nagradu. Trenutno živi u egzilu u Velikoj Britaniji zbog povećanog progona protivnika sadašnjeg režima.
Benazir Bhutto
Benazir Bhutto je rođena u Pakistanu i bavila se političkim aktivizmom. Godine 1984. osnovala je organizaciju koja se odupirala vojnoj diktaturi, a 1988. postala je premijerka sa svojih 35 godina, čineći je jednom od najmlađih premijera u svijetu, i prvom ženom koja je bila premijerka u islamskoj zemlji. Dok je bila na dužnosti, Benazir je pokrenula kampanju protiv korupcije, modernizovala sela i izgradila škole širom zemlje. Ona je učinila glad, stambeno zbrinjavanje i zdravstvenu zaštitu svojim glavnim prioritetima. Ubijena je 2007. godine, a njeni napori da promoviše demokratiju i osnaživanje žena važan su dio njenog naslijeđa.
Dr Mae Jemison
Dr Mae Jemison je američka doktorica i prva astronautkinja afroamerikanka. Prije karijere u NASA-i, radila je u izbjegličkom kampu u Kambodži na Tajlandu i služila u mirovnim korpusima u Sierra Leoneu i Liberiji.
Rigoberta Menchú Tum
Rigoberta Menchú posvetila je život promovisanju prava autohtonih naroda. Postala je aktivna u pokretu za ženska prava kao tinejdžerka, a kasnije je bila istaknuti zagovornik prava radnika. Godine 1992. dobila je Nobelovu nagradu za mir kao priznanje za svoj rad za socijalnu pravdu i etno-kulturno pomirenje za autohtone narode u Gvatemali i prva je autohtona osoba koja je primila nagradu. Godine 2006. Menchú je bila jedna od osnivača Nobelove ženske inicijative, grupe ženskih laureata koji zajedno rade na jačanju ženskih prava širom svijeta.
IZVOR: Ultra.ba
