Planine, izuzetno surovi prirodni ukrasi naše domovine, česti su domaćini kako našim, tako i stranim planinarima. Biti planinar nije nimalo bezazlena “titula” i nije baš svako ko se zaputi na šetanje planinskim stazama pravi i iskusni planinar. Želimo izaći iz domova, udahnuti mnogo svježeg zraka i napraviti “koji korak viška”, ali bismo i za to trebali biti pripremljeni.

Šta treba znati svaki planinar?

Svjedoci smo nesreća koje znaju zadesiti planinare na njihovim poduhvatima osvajanja vrhova, bez obzira na godišnje doba. Prije nekoliko dana mediji su prenosili informacije o nesrećama po planinama, pa je tako u slovenskim alpama smrtno stradalo pet planinara, koji su se okliznuli na potpuno istom mjestu u razmaku od sat vremena.

“Čak i da niste poznavali ove ljude, crni bilans vas ne može ostaviti ravnodušnim. I uvijek se nanovo, nakon ovakvih nesreća, postavljaju pitanja: Ko je kriv? Da li su se nesreće mogle izbjeći? Da li su sami unesrećeni mogli izbjeći smrt na način na budu oprezniji, svjesniji opasnosti, pripremljeniji? Možemo li, svi skupa, učiniti više da se ovakve nesreće svedu na minimum? Moj je odgovor – možemo i moramo”, naveo je u svojoj objavi na društvenim mrežama, Zehrudin Isaković.

Kako kaže u svojoj izjavi da svi možemo učiniti više da se zaustave ovakvi nemili događaji, tako je odlučio krenuti od sebe. Podijelio je sa svojim pratiteljima savjete koji će ih učiniti iskusnijima i boljim poznavateljima planinarenja. Ukoliko ste to prethodno negdje propustili, nastavite čitati dalje.

• Na našim područjima zimi su odlasci na planine mnogo opasniji nego ljeti.
• Ključne zimske opasnosti su: lavine, skrivene rupe u snijegu, poskliznuća, padajući komadi leda te smrzotine i eventualno snježno sljepilo.
• Lavine se uvijek javljaju kada su velike temperaturne razlike između noći i dana, nakon svježih padavina. U lavinozna područja ne treba ići nakon velikih padavina, posebno popodne kada lavine počinju “raditi”. Kod sebe treba imati opremu koja će ostaviti trag iza vas, o čemu se možemo informirati na planinarskim školama, kod iskusnijih kolega, u planinarskoj literaturi, na internetu. Ako niste iskusan planinar, nemojte ići na područja koja su strmija od 35 stepeni nagiba, pogotovo ne sami.

• Usponi na gotovo sve vrhove iznad 2.000 metara u BiH i regionu u zimskim uvjetima zahtijevaju upotrebu cepina i dereza. Čest je slučaj da planinare zavede prvi dio koji je obično manje strm, s mekšim snijegom. Sve je u redu, dok nakon nekoliko stotina metara ne ustanovite da se u međuvremenu snijeg pretvorio u led, da je strmina mnogo veća i da više ne možete ni gore, a ni nazad. Dereze i cepin ne vadite iz ruksaka, kada idete na strmije vrhove, a i na položenije, ako su takvi uslovi.
• Zimsku opremu nije dovoljno imati – treba je znati i pravilno koristiti. Odvojite vrijeme i završite planinarsku školu, alpinistički tečaj, posavjetujte se sa članovima GSS-ova. Pravilna i stručna upotreba cepina je od životne važnosti. Posebno u slučaju iznenadnog poskliznuća. Isto je i s derezama.
• Ako ste na početku svoga planinarenja, ne penjite se na strme vrhove bez osiguranja i bez iskusnijih partnera. Pod ovim podrazumijevam zimske uspone na vrhove Prenja, Maglića, Čvrsnice, Zelengore, Volujaka… Ukoliko se želite zimi penjati na ozbiljne planine – alpinistički tečaj je obavezan.
• Vrlo je važno da slušate vremensku prognozu.
• Ako negdje idete prvi put, dobro se informirajte o usponu: koliko traje, tehničke pojedinosti, prilaz i silaz.

“Morate biti odgovorni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Nemojte svojom nepromišljenošću i druge dovoditi u opasnost”, dodaje.

“Na kraju, zaključak: Najbolja prevencija nesreća na planini jeste da planinu prije svega poštujete. Planina se poštuje tako što se uvažavaju opasnosti koje skriva.

Drugi dio prevencije nesreće na planini jeste da (upo)znate sebe i svoje mogućnosti. Budite iskreni prema sebi, nemojte da vam ambicija bude veća od mogućnosti – pa će i planina biti milosna prema vama.”