Izgrađena davne 1750.godine, na Kovačima srcu Starog grada, još uvijek prkosno nadgleda stara Saburina kuća.
Stara sarajevska porodica Sabura, u sokaku koji i dan danas nosi njihovo ime, napravila je primjer raskošne bosanske kuće građene po islamskom konceptu življenja. Njihov porodični mezaristan se također nalazi u neposrednoj blizini Saburine ulice, kao trag postojanja jednog vremena i života jedne od starih bosanskih porodica. Posjedovali su nekoliko dućana na čaršiji i zemlju u Sarajevu. Svoje bogatstvo stekli su baveći se kazandžijskim i trgovačkim poslom, u to vrijeme vrlo popularnim, ali i ne toliko unosnim. No, ova porodica nije slučajo dobila ime “Sabure”. Zbog izražene strpljivosti i okolnosti kroz koje su prolazili i po čemu su bili poznati u gradu, narod ih je prozvao tako. Još uvijek su ostali u upotrebi poznati termini “saburli” (strpljiv) i “sabur” (strpljenje), te se često mogu čuti u govorima i mladih i starih. Posljednji potomak, Ibrahim-aga, umro je 1867.godine, a generacijama na čuvanje ostavio raskoš jednog vremena i svoje blago, svoju porodičnu kuću.
Kuća građena po islamskom konceptu
Obuhvatala je nekoliko povezanih cjelina i dijelila se na muški dio (selamluk) i ženski (haremluk), koji je negdje sa početkom XX stoljeća nestao. Svaki dio imao je zasebnu avliju i česmu sa kamenim koritom do koje se voda dovodila direktno sa Gazi Husrev-begovog vodovoda, a koji je izgrađen početkom XVI stoljeća. Uz selamluk nalazila se štala za konje i dio za kočije. Sudeći prema historijskim izvorima neki dijelovi kuće nisu sačuvani, no prema navodima trenutnih kritičara, najljepši dio se još uvijek opire zubu vremena.
Poseban arhitektonski izražaj
Podrum, prizemlje i jedan sprat povezani su drvenim stepeništem koje se provlači kroz “kamariju” ili drvenu verandu. Ovo je čini prepoznatljivom i daje joj poseban arhitektonski izražaj jednog doba. Pokrivena je ćeremidom i karakteristična je zbog dugih streha koje su još jedno obilježje bosanske kuće. Suteren je građen od tesanog i lomljenog kamena na koji su naslonjeni zidovi od kombinacije ćerpiča i drveta. Kuća i dvorišta su bili okruženi debelim zidovima visokim dva metra, kako bi se sačuvala intima ukućana. Avlije su popločane kaldrmom, a iz nje se loza protezala ka otvorenim verandama i njihovim mušepcima.
2006. godine proglašena je nacionalnim spomenikom i danas je jedan od rijetkih primjera arhitekture osmanskog doba na ovom lokalitetu. Koristi se za prijeme delegacija i gostiju, a otvorena je i za posjete turista. Ako dolazite u Sarajevo, nemojte zaboraviti posjetiti staru Saburinu kuću.
