Svi se vjerovatno ponekad zapitamo da li smo dio ikakve historije, koja će biti zanimljiva našim unucima, praunucima za slušanje, zamišljanje…? 

Iskreno, često pomislim da živim u najglupljem dobu, u kojem apsulutno ništa ne napreduje osim svakodnevnih ljudskih gluposti, kojima nema kraja, prebrzog napretka tehnologije i nebitnih stvari. Mnogo toga što smo dosad trebali unaprijedi, što je od životnog značaja, i dalje čekamo. 

Šta kada bismo mogli pritisnuti jednostavno neki gumb i vratiti se u prošlost, barem na kratko? 

Odlaskom u Savurdiju, neću reći da sam se jednim pritiskom na gumb magično vratila u prošlost, ali jesam osjetila dio historije, i vratila se na trenutak 114. godina unazad, tačnije u 1908. godinu, zakoračivši u Vilu Valdepian.

Kada se trebao organizovati put u Istru, planovi su bili totalno drugačiji, međutim zbog poteškoća sa smještajem, u zadnji čas rezervisali smo smještaj u Valdepian Vili. Neznajući gdje tačno idem, ne mogu reći da sam na prvu bila oduševljena izborom, jedino što me je veselilo jeste pomisao na sunce, more, plaže. Ali valjda kako sve s razlogom biva, Vila Valdepian je ispala najbolja neplanirana odluka.

Sami put do vile odvojen je od gradske gužve, ljudi i galame. Jedino što vas prati je cesta, s jedne strane okružena zelenilom, a s druge strane pogled zastaje od kristalnog mora koje nema kraja. 

Vila Valdepian okružena je samo netaknutom prirodom, i nestvarnom ljepotom. Vila je porodično nasljeđe, te je tako već generacijama njeguju, ne dirajući i ne mijenjajući njenu izvornu ljepotu, čuvajući historiju od 1908. godine. Ono što je meni iskreno najviše pažnje privuklo jesu fotografije u samoj vili. Kroz čitav duž hodnika, na svim spratovima nalaze se fotografije nasmijanih lica, prijatelja, porodice, ali i svih posjetitelja vile od njenog prvog dana. Gledajući crno-bijele fotografije, zamišljajući kako su oni svoje odmore provodili, nagađajući ko su, šta su, ne mogu a ne reći koliko sam bila ponosna što sam upravo tu. Što imam priliku koračati hodnicima koji pričaju svoju priču, a koja nije ni nalik na današnje vrijeme i ono što nas svakodnevno dočekuje u životu. Zaboraviš na vrijeme, živiš samo u trenutku, sve do momenta kad ne pomisliš kao ja – JAO SUPER, MORAM OVO SLIKATI ZA CONTENT NA DRUŠTVENIM MREŽAMA. 

Da ne dužim kao i inače, nadam se da ćete kroz fotografije doživjeti barem mali dio onoga što sam ja, i u svakom slučaju, ukoliko bude prilike neka se i Vila Valdepian nađe na vašoj listi.
Mala Toskana u Istri!