Ako postoji jedna stvar koja može obojiti dane i potjerati sve oblake, prave i metaforičke, predlažemo da se zagledate u umjetnost. I to u radove umjetnika Andyja Dixona, čiji portfolio izgleda kao da su se crteži Henrija Matissea i film Paola Sorrentinija “La Grande Bellezza” sreli i otišle na popodnevno piće u flamanskom interijeru, samo s mnogo, mnogo fovističkih boja koje kao da su eksplodirale na platnu. Tako nekako. Možda zvuči pretjerano, možda i je, ali je zato i prelijepo.
Ovaj kanadski umjetnik nam je zapeo za oko izložbama, ali i suradnjom s modnom kućom Versace. Nakon što su se već jednom udružili u suradnji za instalacije na manifestacijama Milan Design Week i Art Basel, Versace i Dixon su početkom ove godine još jednom surađivali u cilju proizvodnje vibrantnih, šarenih komada za proljeće 2020. godine. Imajući na umu sklonost ove talijanske modne kuće ka povijesnim motivima i zasljepljujućem koloritu, suradnja s Dixonom je sasvim logičan izbor, a on je doprinio njihovoj sezonskoj ponudi dekadentnom traper jaknom s biserima i motivom Bacchusa, boga vina i plodnosti te dizajnom nekoliko košulja.
Njegovi radovi nastaju tako da nanese tanak sloj akrilne boje preko čega crta uljanim pastelom i to radi s takvom ekspertizom da niko nikada ne bi ni pretpostavio da je samouk slikar. Luksuzne komade namještaja i interijere tretira u veoma sirovoj, linijskoj maniri, a njegova umjetnička praksa odnedavno podrazumijeva i proširenje u svijet skulpture kroz koje oživljava elemente sa svojih slika. Odlična vijest, jer ostavlja dovoljno prostora da se nadamo da će nekada potencijalno napraviti neki merch pa da će biti moguće kupiti nešto za opremanje stana, jer je malo reći da bismo željeli imati sve. Od fotelja i jastučića, preko lampi, do čudnih školjki u kaminu i figura slonova.
Uz površnu ljepotu i zamamnost, Dixon se u svojim radovima zapravo pretežito bavi istraživanjem psihologije vrijednosti i želje te skreće pažnju na povezanost umjetničkog svijeta s istim, kao i statusom umjetničkih radova kao objet du désir i njihovu veliku upletenost sa statusom luksuza. Znakovi bogatstva, raskoši i luksuznog života nalaze se na svakoj njegovoj slici, a s obzirom na to da “pozajmljuje” elemente iz renesansne umjetnosti, flamanskih mrtvih priroda i, kako sam kaže, s Googlea na kojem često traži “najskuplje” vaze, on se zapravo poigrava s pitanjem šta publika očekuje, odnosno kako bi skupocjena slika trebala izgledati? Kako bi trebalo izgledati nešto, što bi svaki kolekcionar poželio kupiti. Svojim radovima ironično kao da odgovara sa “da ima sve najskuplje moguće, naravno”.
IZVOR: BURO246.hr